Osnovna škola i dvorana za hokej // Elementary School and Hockey Arena, Dubrava, Zagreb
M. Roth, T.Čerina, I.M.Jurić
Može li ponavljanje poznatih obrazaca transformirati kontekst? Balansirajući između didaktičnosti i empatije, sklop obrazovnih i sportskih sadržaja uz Međugorsku u Dubravi transformira fokuse naselja hipertrofiranjem zatečenih oblika i uvođenjem novog urbanog mjerila koje spaja različite korisnike i radijuse gravitacije. Kuće sklopa u euritmičnom su i komunikativnom odnosu, disponirane kao urbanistički i socijalno polivalentne i prilagodljive dvojnoj funkciji i aktivnom cjelodnevnom/cjelosezonskom životu: uvećano dubravačko susjedstvo. Sastavnice ansambla (gimnazija, dvorana, klizalište) podijeljene su u tri arhetipska volumena gotovo kvadratičnog tlocrta gradiranog mjerila, visine, intime, urbane uloge. Zajednički im je nazivnik proporcija, plitki četverostrešni krov, intenzitet unutarnjeg života. Utopljeni su u splet kvadratičnih gajeva i trgova u koje se postojeći putevi ulijevaju. Gimnazija i dvorana vezane su; njihov međusobni odnos formira prostorni dijalog sličnih ali samostojnih jedinica. Dvorana za klizanje posve je dilatirana, no u većem mjerilu ulazi s njima u skladan prostorni odnos. Tri su volumena iznutra upućena ka svom središtu, što je u gimnaziji u izravnoj vezi s konceptom ‘učeničkog susjedstva’ – malog broja učionica grupiranog oko centra kojeg čini razvedeni ‘učenički forum’: vertikalan prostor omeđen galerijama, čiji je void oblikovan vezanim volumenima okupljanja – višenamjenskog prostora, knjižnice, učeničkog kluba i multimedijalne učionice – koji se razlažu po visini. Pravilne grupe visokog zelenila ponavljaju motiv volumena kvadratičnog tlocrta, sličnih proporcija no različite atmosfere i značaja: jednom je to prošireno polje brijesta koje se veže na postojeći drvored, jednom školski voćnjak, jednom polje breza. S njima se isprepliću trgovi i sportske površine kao plitki reljef: otisci javnog i introvertiranog polja.
